Josofajn

2
Share
Copy the link

Tu noć na ostrvu je pucalo sa neba u svim pravcima. Oluja je bila jedna od jačih koje pamtim. Čak je i Žorž podvio rep i razgulio iz kolibe negdje usred noći. Bojao sam se za njega. Šta ako naleti na vepra, pitao sam se. Ima da ga razguzi pošteno. Napokon sviće. Idem da potražim Žorža. Uzeh najbolje koplje i uputih se ka plaži.
Drveće uz plažu je izgledalo prilično polomljeno. Palmino lišće posvuda. No pažnju mi privlače neobični komadi drveta nasukani na plaži. Pregledam ih i zaključim da je to definitivno djelo ljudskih ruku. Po obliku i količini koja se dala primjetiti bilo je očigledno da su drveni komadi dio nečega velikoga, slično onome što sam vidio prije izvjesnog vremena. Ovo su defintivno bili dijelovi ona dva čuda što su prošli prije nekih noći i dana. Prvo sam tada na horizontu ugledao to jedno veliko čudo sa crnom zastavom a iza njega jedno još veće čudo sa šarenim zastavama kako bljuje vatru. Mahao sam i mahao ali nisam uspio uhvatiti njihovu pažnju. Mogao sam sada sa sigurnošću da zaključim da tim velikim čudima upravljaju ljudi vjerovatno isti kao i ja. Pomislih radosno da tamo iza velike vode možda ipak postoji neko kao ja. Sve u prirodi ima svoj pa*amo sam ja sam na ovom ostrvu otkako znam za sebe. U isto vrijeme osjetih sreću i strah. Strah, jer mi je nešto slutilo da je možda upravo taj neko poput mene bio na jednom od tih čuda tako blizu mene a da nisam imao prilike vidjeti ga. Misli mi prekide Žoržov lavež iz daljine. Nekih pola kilometra dalje niz plažu primjetih ga i silno se obradovah shvativši da je sve u redu. No Žorž se nije micao sa mjesta. Samo je lajao i trčao u krug oko nečega. Potrčah prema Žoržu usput spretno preskačući raznorazne stvari razbacane po plaži i kad sam mu se već približio ugledah kraj njega nepomično tijelo dosta drugačije od moga. Prišao sam oprezno sa podignutim kopljem. Posmatram Žorža. Napravi tri kruga okolo nepomičnog tijela, zatim gurne njušku između nogu, veselo odmlatara repom pa sve ispočetka. – Hmmm, Čudno mi se Žorž ponaša. Priđem i sam napravim oprezno jedan krug oko tijela. Zaista je mnogo drugačije od moga. Na prsima ima dvije jednake izbočine veličine manjih kokosovih oraha. Kosa je dugačka i crne je boje. Pogledam između nogu da vidim šta je Žorž već otkrio kad vidi iznenađenja. Nema kurac kao ja. – Ustvari nema ništa, samo šumica. – Što bi neko sebi otkinuo kurac? Pokušavao sam da shvatim. Aha pa da, polako sam počinjao da shvatam. U prirodi sve ima svoj par kao što sam gledao kad to rade divlje svinje na mom ostrvu a ovo mora da je tijelo iz moje vrste tako da nije bilo nikakve sumnje zašto nema kite dole. Šteta samo što se ne mrda. Sagnem se, poslušam da li diše. Diše, zaključim. Pogledam u Žorža a on i dalje laje i vrti repom. Sretniji je nego kad mu bacam kosku po plaži. Podignem je i krenem nazad u kolibu. Primjećujem da joj je koža dosta nježnija i svjetlija od moje. A njene izbočine na prsima skakuću sa svakim mojim korakom. Lijepo ih je gledati dok se ljuljuškaju. Krugovi na njima su dosta širi od mojih i vrhovi su veći i deblji. Osjećam čudnu potrebu da ih liznem. Skoncentrisah se na hodanje i požurih nazad. Žorž mi je cijelo vrijeme smetao skačući joj oko guzice i pokušavajući zabiti njušku u nju. – Čekaj Žorž, vidjećemo zajedno rekoh ali kad vidjeh da me ne sluša šutnem ga jednom nogom i on se smiri. Uđoh u kolibu i položih je na svoj ležaj. Pokrio sam je. Smrzla se kritično. Brzo naložih vatricu i iz sanduka što sam ga skoro našao na plaži izvadih jednu flašu sa veselom žutom tekućinom i nasuh malo u čaj. Pridigoh je i pomognuh da ga popije. Još uvijek nije svjesna ničega. Vratih je u ležaj. Osjetim da je već dosta toplija. Otkrijem je da vidim još jednom te razlike između nas. Lagano joj raširim noge i smjestih se tik ispred njene šumice. Prekide me Žorž svojim lavežom te mu opalih još jednu ćušku po glavi i istjerah iz kolibe. Vratih se među noge. Šumica skoro crne boje po brežuljku. Mekane i kratke dlakice. Ispod brežuljka oblik veoma nalik Flamingovom cvijetu. Mekano pod prstima. Dok je diram osjetim da sam se uzbudio i da mi se kurac pretvorio u pravo koplje. Dodirujem je po vrhu lagano. Čujem kako diše i mumla od zadovoljstva. Odjednom vrisak – aaaaaaaaaaaaa! Došla je sebi, obradovah se. Na moje zaprepaštenje žena skoči sa kreveta i zgrabi moje koplje te ga okrenu prema meni i reče nešto što nisam nikako mogao da razumijem: – stay back you violent savage!. Bio sam u čudu. Nisam znao šta mi je činiti. Pokazivao sam joj svoj kurac pokušavajući joj objasniti da je ona moj prirodni par ali kad god sam se rukom latio za njega ona je govorila:„oh no you wont! You wil not put that monster in me! Ništa je nisam razumio a vidim da je preplašena. U redu kažem ja njoj i krenem da prevlačim kožicu pokušavajući joj objasniti da to nije nikakvo oružje poput koplja i da nema razloga da se boji. Iznenada počnem puštati sok prskajući je. Osjećaj je bio toliko intenzivan da sam odjednom izgubio snagu i pao na koljena. Vidjevši priliku, mlatnula me kopljem po glavi silovito da sam izgubio svijest.
Budi me Žoržov lavež. Vidim da sam svezan za palmino drvo ispred kolibe. Ona i Žorž su se koliko vidim odlično zbližili. Sjede i gledaju prema horizontu. Hej, viknem. – Ti luda ženo, zašto si me svezala, naići će vepar pa sam nadrljao. – Ahaaa reče ona, – horny savage is awake. Now I have control you bastard. – Jebiga, ne kapiram te ništa ja. Odveži me, naredih! Ništa ona. Žorž grizi! Žorž grizi! Ništa ni Žorž. Samo ćute i gledaju me. It is my turn to play now, reče i priđe mi. Uze me za kurac i krenu da ga zagleda sa svih strana. Nice sample we got here you filthy savage! Have you ever heard of soap? *e here doggy! Žorž ustade i dođe kraj mene. Lick this doggy! Žorž ćutke bleji i gleda u mene. Šta li joj je na umu pitam se? Kad kao iz neba da opali reče: Žorž grizi! Ne ne ne i samo to ne Žorž, odvraćao sam Žorža od belaja. Žorž je samo stajao zbunjeno i posmatrao nas. Sagnula se i gledajući prema Žoržu jezikom napravi par krugova oko vrha moga isturenog koljapa te se opet obrati Žoržu: lick this you noughty doggy! Pa ona hoće da meni Žorž odrgize kurac. Zaledio sam se od straha. Žorž i nije neka sila od životinje ali ima zubalo da krcka kokosove orahe kad mu naredim. Šta ako je posluša? Joj samo da mi se izvući, ubiću ga od batina! Do it like this dog, *e *e! Lick this, lick this! Reče pa opet poče da me oblizuje, stade i odmaknu se malo. Žorž priđe i poče da me liže svojim odvartno hrapavim jezikom. Nije da mi nije prijalo ali sam u dubini duše osjećao da to nipošto nije u redu. O Žorž, jebaću ti majku kad te dohvatim, pomislih. Počeo sam da jaučem od muke. Na njeno tapšanje po glavi Žorž prestade sa tom čudnom torturom i povijenog repa odšeta niz plažu. Now it is mine turn to try this huge black monster, reče i čučnu ispred mene. Poče halapljivo da gura kurac u svoja usta da sam se prepao da će da ga odgrize. – Imaš hrane unutra u kolibi, nemoj da ga odgrizeš molim te, uzalud sam ponavljao, efekta nije bilo. Gutala je i gutala. Trpala ga je do bola pa bi se s vremena na vrijeme zagrcnula, nakašljala pa nastavila da guta. Prijalo mi je to što je radila samo me je cijelo vrijeme držao strah da će upravo sa idućim zamahom glave unazad u njenim ustima ostati pola moga ukrućenog koplja. Stala je i ponovila nekoliko puta You’re so fine! Ponosno sam zaključio, pa ona se zove „Josofajn“. Ja Rikelme, rekoh. Ustala je i rekla Rikelme, you are so fine. Da da, Rikelme i Josofajn par. Mi jedno za drugo, uzvratih. Ona se nasmiješi, okrenu guzicu prema mom koplju i poče da se trlja od njega. Instikt mi je govorio da treba da žestoko nabijem svoje koplje što dublje u nju no bio sam tako čvrsto svezan da za to nisu postojale nikakve šanse. I dalje je trljala guzovima preko. Zastade na momenat te se polako naguzi ispred mene. Uočio sam da ma još jednu rupu sličnu mojoj. Instinkt mi je i za tu rupu govorio da treba da ga utjeram što jače mogu no nisam bio u stanju ništa učiniti protiv njene volje. Primjetim da se rukom dira po mjestu gdje je šumica i to jako blizu ove druge rupe. Zavlači lagano prst unutra i prinese mojim ustima. Obližem joj prst i kažem mmmm. To joj izvuče osmijeh i opet se okrene, jednom ruikom me uhvati za kurac i nasloni ga na onaj isti ulaz gdje je maloprije gurla prst. Počne lagano da se navlači na njega. Prilično bolna grimasa na njenom licu mi govori da je boli. Zašto li to onda radi pitam se? Uvuče vrh moga koplje u sebe otprilike kolika je ona gljiva na njemu, znači jedno četiri prsta, pa opet ga izvuče i iznova ponavlja. Vidim da je više ne boli. Na licu joj je sada osmijeh. Odguruje se sve jače i jače unazad. Čujem je da stenje slično kao i ja kad kad serem tvrdo i suho samo nekako prijatnije za čuti. Svuče se sa kurca i ispravi se. Will you hurt me Rikelme? Volim kad mi izgovori ime. Prija mi. Zadnji put sam to čuo kad me je mati krila u pećinu dok smo bježali od nekih ljudi boje kože iste kao i u Josofajn. Ni majku ni bilo koga iz svog plemena nisam od tada nikad više vidio.
Odveži me, zamolih je. Neću ti ništa. Samo ću gurati svoje koplje u tvoju utrobu koliko god želiš. Pa i meni je to lijep osjećaj. Ona se samo smiješila i odvezala me. Uhvatio sam je za ruku a ona me povede za sobom. Moje oči su bile priljepljene za njenu bijelu nježnu, okruglu guzicu. Kleknula je i povukla me dole sebi. Kleknuh za njom. Počela je da gura svoj jezik u moja usta praveći prijatne krugove sa njim. Gurnu me polako na leđa. Uze moje kurac u ruku i poče da navlači i spušta kožicu preko skroz preko vrha moje gljive. Uf, osjećaj da to neko drugi radi umjesto mene samog je bio fenomenalan. Izustio sam samo Josofajn, na šta se ona nasmija pa ga uze uvlačiti sebi u usta opet onako halapljivo. Za svaki slučaj krišom sam jačom rukom stisnuo jedan kamen veličine šake tako da ako pokuša da mi ga odgrize ima da je odmah brzo opalim po glavi a moji refleksi nisu bili za potcjeniti. – You like how I suck your monster? Reče. „Josofajn“ je bilo sve što sam uzvratio. Ona na moje riječi nastavi sve žešće da ga nabija sebi u usta neko vrijeme te zastade. Uspravi se i opkorači me. Čučnu guzi* iznad mog kurca te ga uhvati jednom a drugom rukom me poče milovati po grudima. Prisloni svoju rupu na njega i poče da me upušta u sebe. Osjećao sam izvanrednu vrelinu njene unutrašnjosti oko moga koplja. Spuštala se i dizala u pravilnim intervalima što me je ritmički podsjećalo na zvukove što su ih ljudi iz mog plemena nekad proizvodili udarajući u bubnjeve. Prijalo je bogovski. Osjećaj je bio najbliži onome kad sam jednom iz nekakvog drvenog sanduka sa plaže izvadio i pio iz neke providne posude žutu ljutu tekućinu sa čudnim simbolima po sebi „Domaća Ljuta“. U stvari ovo je bilo mnogo mnogo bolje. Nabijanje je postajalo sve brže i brže. Kurac je u njoj nestajao skoro više od pola i tu se zaustavljao dodirujući dno njenog ćupa. Pustim kamen iz ruke, zgrabim je i okrenem na leđa nevadeći ga iz nje. Sad kad sam bio gore njen osmijeh je bio ogroman. Počeo sam luđački da nabijam, nabijam, nabijam… Ona je jecala toliko glasno da više nisam bio siguran da to želi da radim tako jako. Usporio sam i pogledao je zabrinuto na šta je ona odreagovala tako da me je ščepala za guzove rukama i počela sebi da privlači. Odmah sam shvatio šta želi i počeo opet silovito da joj utjerujem. Odjednom osjetih bol u jajima. Izvadih ga iz nje i pogledah jaja sa donje strane. Dok sam je nabijao jaja su mi strugala po pjesku i prilično se izgrebala od silnog lupkanja. Povukoh je za ruku i okrenuh je ispred sebe. Naštimah joj guzicu ispred svog koplja te se zaletih silovto u nju. Nije se bunila već je i pomagala pokretima unazad dok sam je nabijao. Nabijam ja tako, nabijam kad mi pažnju privuče ona druga rupa. Hm, mora da se i tu gura koplje, pomislih. Gurnuh prst u tu drugu rupu sjetivši se kako je ona ranije počela igru sama dok sam bio vezan. Njoj se ote samo jedno dugačko – aaaaaaaah, nakon čega se poče još jače nabijati na mene unatraške. Primjetim da je ova rupica dosta uža od one u kojoj sam trenutno. Izvadim kurac iz donje rupe te krenem da guram u rupu iznad. Nije baš išlo. Maleno, tijesno. Aaaaah, you are one mean buttfucker! Reče ona, pljunu sebi u ruku pa namaza rupu pljuvačkom. – Try now! Reče i rukom me usmjeri. Počnem opet da guram da pritišćem. Gledam kako mi vrh nestaje u njoj. Rukom mi dade znak da zastanem te se umiri nakratko. Fuck me now! Reče i dade mi znak da počnem da guram. Stjerah joj sve što sam imao u cugu. Iz grla joj se ote nekakav čudan i dubok krik pa za tim dodade nešto na tom nerazumljivom jeziku. Oooh, yes, yes! Fuck me like that, you filthy animal! Do it hard! Do it! Tear my ass! You bastaaard! Urlikala je. Imao sam osjećaj da će joj se guzica rascijepiti ali to tako valjda i treba da se razvali pa sam ga nabijao koliko god sam jače mogao. Guzica joj se crvenila,od udaraca mog tijela u nju. Bila je sva mokra. Guzio sam i guzio. Iznenada sam osjetio da ću opet početi prskati iz koplja pa sam ga instiktivno zaletio u nju svom snagom toliko jako, da sam je nabio glavom na kamen koji je bio pola metra ispred nje. Lupila je glavom od kamen i skljokala se na pijesak ne mrdajući više. Prskao sam po njenoj guzici silovito. Istresao sam sve sokove iz svoga koplja. Noge su mi klecale. Osjećao sam umor. Skljokao sam se preko nje. Nije se bunila. Zaspao sam. Kad sam se probudio primjetio sam da je ona još uvijek u istom položaju. Ovaj put nisam osjetio da diše. Kamen ispred nje je bio uprskan krvlju iz njene glave. Osjećao sam da nešto nije u redu. Dozivao sam je Josofajn, Josofajn. Nije bilo efekta. Odjednom se kraj nje stvorio Žorž koji je mahao repom veselo i na isti način kao kad ubijem vepra. Posmatrao sam je dugo i nisam mogao da vjerujem da je prokleti kamen morao da bude baš na tom mjestu u tom trenu. Moja Josofajn nije davala nikakve znakove života. Bio sam tužan. Plakao sam. Uprtio sam je na rame i zaputio se prema brdu sa rupom što bljuje vatru. Kad sam se popeo na brdo bacio sam je u rupu i gledao sa tugom u očima kako njeno tijelo nestaje u vatri. Kada je nestala vratio sam se do kolibe i zamišljeno gledao prema mjestu gdje sam je prvi put ugledao.
Prekinulo me Žoržovo cvilenje. Zagledao sam se u njega i sjetih se događaja od ranije. Slike prethodnih dešavanja su se munjevito smjenjivale u mojoj glavi. Josofajn mi je tako prokleto nedostajala. Što god sam više mislio na nju to me je moje koplje više boljelo od ukrućenosti. Shvatam razočarano da je puštanje soka iz koplja daleko intezivnije kada se to radi sa Josofajn, nego kada to radim sam. Da mi je potrajala samo malo duže, eh. Sa iskrom u očima zagledah se u Žorža, uzeh koplje u ruke i naredih Žorž grizi!